Stilsko razdoblje: antika
Stoljeće: 1.
A.D.
Arheološka istraživanja 70-tih godina prošlog stoljeća, vođena od strane Andre Mohorovičića, donijela su na vidjelo jedan od najzanimljivijih nalaza rimskoga doba u gradu Krku – gradskih termi sagrađenih u 1. stoljeću. Terme su jedan od glavnih pokazatelja rimske urbanizacije, bez kojih bi bio nezamisliv život u gradu u prva četiri stoljeća. Uz forum, predstavljale su središta za okupljanje stanovnika bilo kojeg antičkog grada. Njihova je arhitektura bila strogo definirana arhitektonskim pravilima rimskog doba. Temelj rimskih termi svodi se na postojanje tri glavne prostorije: tepidarija (prostora s mlakom vodom), caldarija (prostorije s vrućom vodom) i naposljetku, frigidarija (prostorije s hladnom vodom), kroz koje su korisnici termi postepeno prolazili. Upravo su ove prostorije nađene uz sjeverni transverzalni zid današnje katedrale. Svaka je od ovih prostorija nosila pečat ondašnje dekoracije mozaičkih podova i oslikanih zidova čiji su tragovi nađeni istraživanjem. Krčke su terme bile velike te su svojim prostiranjem zauzimale površinu cijele jedne insule, odnosno gradskog kvarta. Ta antička urbana insula prostirala se u smjeru istok-zapad, u dužini od 36,68 m i u konstatiranoj širini u smjeru sjever-jug od preko 30 m. Sa zapadne strane ovu insulu omeđivao je antički kardo (očuvan u postojećem uličnom potezu), koji je prolazio središtem gradskog područja i spuštao se pokraj ove insule prema moru.
Gradske terme, tijekom kasne antike, gube funkciju sastajališta ljudi u svrhu zabave i rekreacije te postaju vjerska sastajališta ljudi. U njihovim gabaritima nastaje, u 4. st., prvo mali starokršćanski oratorij s baptisterijem, a potom u 5. st. i veliki bazilički kompleks.